Posljednji redovni put nakon odbijene žalbe
Kada Ministarstvo odbije žalbu, upravni spor je posljednji redovni put. Pokreće se tužbom nadležnom upravnom sudu, a spor se smatra pokrenutim danom predaje tužbe sudu.
Rok
Trideset dana od dostave rješenja Ministarstva. Tri su odstupanja od tog pravila vrijedna pažnje:
- ako rješenje nije dostavljeno po pravilima o dostavi, tužba se može podnijeti u roku od 90 dana od dana kada je stranka saznala ili mogla saznati za odluku, uz obvezu da u tužbi učini vjerojatnim da je podnesena u roku
- ako uputa o pravnom lijeku navodi dulji rok, vrijedi rok iz upute
- ako uputa pogrešno navodi da tužba nije dopuštena, rok je 90 dana od saznanja za mogućnost podnošenja
Kod šutnje — dakle kada odluka uopće nije donesena — tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka. Ranije podnesena tužba je preuranjena.
Što se tužbom može zahtijevati
Uz poništavanje rješenja, tužbom se može zahtijevati i da sud sam odluči o pravu. To je zahtjev koji u ovim predmetima treba postaviti, jer određuje hoće li se postupak nakon presude vratiti na početak. Tužbom se može zahtijevati i donošenje odluke koja nije donesena u propisanom roku, a uz glavni zahtjev i naknada štete koju je počinio tuženik; zahtjev za naknadu štete mora biti sadržan u tužbi.
Tužba obvezno sadrži naziv suda, podatke tužitelja i tuženika, oznaku osporavanog rješenja, tužbeni zahtjev, opseg osporavanja, razloge, činjenice i dokaze te potpis. Prilaže se osporeno rješenje, a kod tužbe zbog šutnje i dokaz o trenutku podnošenja zahtjeva.
Rasprava ili bez rasprave
Načelo je usmena, neposredna i javna rasprava; bez rasprave sud može presuditi samo u zakonom propisanim slučajevima. Za ove predmete praktično su važna dva: kada tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke izrijekom ne traže raspravu; i kada sud na temelju stanja spisa utvrdi da je rješenje nezakonito, a tuženik u odgovoru na tužbu ne traži raspravu ni izvođenje dokaza.
Kada je spor o nalazu i mišljenju, činjenice u pravilu nisu nesporne — pa je zahtjev za održavanje rasprave i izvođenje dokaza vještačenjem dio strategije, a ne formalnost.
Što sud može odlučiti
Ako utvrdi da je rješenje nezakonito, sud presudom usvaja tužbeni zahtjev, poništava rješenje i sam rješava stvar — osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tijelo odlučivalo po slobodnoj ocjeni. Kod šutnje vrijedi isto pravilo: sud usvaja zahtjev i sam rješava stvar, a kada to ne može, nalaže tuženiku donošenje odluke u primjerenom roku.
U predmetima inkluzivnog dodatka ta je razlika presudna za trajanje. Kada je za odluku potrebno vještačenje kojim sud ne raspolaže, u praksi se najčešće nalaže donošenje odluke u ostavljenom roku — pa se postupak vraća pred tijelo. Zato je uputno da se dokazi na kojima se temelji drukčija razina potpore nađu u spisu suda, a ne tek u ponovljenom postupku.
Žalba protiv presude i troškovi
Žalba nije dopuštena protiv presude kojom je rješenje poništeno i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak, ni protiv presude kojom je naloženo donošenje odluke koja nije donesena u roku. Iznimka: žalba je dopuštena protiv presude kojom je predmet prvi put vraćen ako je u obrazloženju naloženo donošenje sadržajno određene odluke.
Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove; kod djelomičnog uspjeha sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu. Vrijedi znati i ovo: ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.
Za procjenu izgleda upravnog spora i sastavljanje tužbe obratite se uredu; rok od 30 dana ne produljuje se.