Ulazne i izlazne naknade banke moraju vratiti, a uz zatezne kamate iznos danas višestruko premašuje samu naknadu
Većina ljudi koji su imali kredit u švicarskim francima misli da je ta priča odavno završena. Kredit je otplaćen, refinanciran ili prebačen u euro, ugovor je završio u ladici. A upravo u njemu gotovo se redovito nalazi stavka o kojoj se najmanje govori.
Riječ je o naknadi za obradu kredita koju ste platili na početku i o naknadi za prijevremenu otplatu koju ste platili ako ste kredit zatvorili prije roka. Sudovi, sve do Vrhovnog i Ustavnog suda, takve odredbe utvrđuju ništetnima. Banka novac mora vratiti, i to sa zateznim kamatama koje teku od dana kada ste naknadu platili.
Kod ugovora iz 2005., 2006. ili 2007. te su kamate danas višestruko veće od same naknade. A CHF ugovori imaju i argument koji obični kunski ili eurski kredit nema.
O kojim je naknadama riječ
Ulazna naknada naplaćivala se jednokratno pri isplati kredita, kao postotak odobrenog iznosa – najčešće od 0,8 % do 2 %. U ugovoru se zove „naknada za obradu kreditnog zahtjeva“, „naknada za obradu i odobravanje kredita“ ili „troškovi obrade“. Na kreditu u protuvrijednosti 100.000 eura to je 800 do 2.000 eura.
Izlazna naknada naplaćivala se pri prijevremenoj otplati. Vrlo često njezina visina nije ni bila napisana u ugovoru, nego je ugovor upućivao na „tarifu“ ili „akte banke važeće na dan prijevremene otplate“.
Ni jedno ni drugo ne treba miješati sa stvarnim troškovima – procjenom nekretnine, javnobilježničkim pristojbama ili policom osiguranja. Ti su troškovi plaćeni trećima i njih se ne traži natrag.
Zašto je baš CHF ugovor jači slučaj
Kad sud ocjenjuje je li odredba o naknadi nepoštena, on je ne gleda izolirano. Zakon mu nalaže da uzme u obzir i ostale odredbe istog ugovora. Upravo tu CHF ugovori odskaču.
U njima je već pravomoćno, i to kolektivnom tužbom, utvrđeno da su ništetne dvije druge odredbe: ona o promjenjivoj kamatnoj stopi koju je banka mijenjala jednostranom odlukom i ona o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, čije posljedice potrošačima nisu bile objašnjene iako su banke bile svjesne rizika.
Kad se u istom ugovoru nađu dvije već utvrđene nepoštene odredbe, zaključak da banka nije postupala u dobroj vjeri ne treba dokazivati – on je već utvrđen. Time i odredba o naknadi, koja se ocjenjuje u tom kontekstu, teško opstaje.
Što banka mora dokazati
Uobičajena je zabluda da je dovoljno reći kako se o naknadi nije pregovaralo. Vrhovni sud je izričito rekao da se ocjena nepoštenosti ne može temeljiti samo na tome – sud mora provesti cjeloviti test. No teret dokaza leži na banci, i to na tri točke:
- da se o naknadi pojedinačno pregovaralo. Kod tipskog ugovora zakon predmnijeva da nije. Banke to redovito ne uspijevaju dokazati – nerijetko upravo iskaz njihova djelatnika potvrdi da su uvjeti bili određeni odlukom banke.
- da je potrošač mogao procijeniti što plaća. Nije dovoljno da je postotak čitko napisan; potrošaču mora biti razumljiv odnos između onoga što plaća i onoga što dobiva.
- da naknada odgovara stvarnim troškovima. Ako je određena u postotku od iznosa kredita, to je teško – trošak obrade jednog zahtjeva ne raste s time traži li klijent 30.000 ili 150.000 eura.
Nepoštena ugovorna odredba je ništetna, a posljedica ništetnosti je povrat onoga što je po njoj plaćeno.
Izlazna naknada: zabrana jača od ugovora
Ovdje je argument još izravniji. Zakon o obveznim odnosima sadrži prisilnu odredbu: kredit se smije vratiti prije roka, a banci je izričito zabranjeno da za razdoblje od vraćanja do dospijeća uračuna kamate. Banka ima pravo samo na štetu koju je stvarno pretrpjela.
Koju štetu banka trpi time što je novac dobila ranije? Izgubljena buduća kamata to nije – nju zakon isključuje. Ostaju samo stvarni administrativni troškovi zatvaranja kredita, a njih banka mora dokazati po iznosu; pozivanje na vlastitu tarifu nije dokaz. Kad to ne dokaže, naknada nije ništa drugo nego naplata kamata koje bi dobila da je kredit trajao do kraja – dakle upravo ono što je zabranjeno.
Dodatno: kad ugovor visinu naknade prepušta „aktima banke važećima na dan otplate“, korisnik pri potpisu ne zna koliko će platiti. Banka iznos određuje sama, što je već po sebi dovoljno za ništetnost.
Isto vrijedi i za poduzetnike, samo je osnova drukčija: ništetnost odredbi općih uvjeta i načela obveznog prava. Banka klijenta kažnjava zato što je obvezu ispunio uredno i prije roka, a to je protivno svrsi samog ugovora.
Zašto su kamate veće od same naknade
Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, zatezne kamate teku od dana stjecanja ako je stjecatelj bio nepošten. Sudovi banku koja je potrošaču nametnula ništetnu odredbu bez mogućnosti pregovaranja upravo tako tretiraju. Posljedica: kamate teku od dana kada je naknada plaćena, a ne od dana kada ste je zatražili natrag.
Uz to su zakonske zatezne kamate do 2015. bile dvoznamenkaste – 15 %, pa 14 %, pa 12 % godišnje.
Orijentacijski: naknada od 1.000 eura plaćena sredinom 2005. do danas je narasla za oko 2.100 eura kamata, ukupno oko 3.100 eura. Kod naknada od dvije ili tri tisuće eura ukupan zahtjev danas se mjeri u više tisuća, uz koje banka snosi i parnični trošak.
Ni starost ugovora ni otplaćen kredit nisu prepreka
Banka će se pozvati na zastaru: naknada je plaćena 2006., rok je pet godina, zahtjev je propao. Sudovi to odbijaju – pravo na isticanje ništetnosti ne zastarijeva, a petogodišnji rok za povrat počinje teći tek od pravomoćnosti presude kojom je ništetnost utvrđena. Zastara vašeg zahtjeva, dakle, još nije ni počela teći.
Druga obrana glasi da se ništetnost ne može isticati jer je kredit otplaćen i odnos zatvoren. Ni to ne stoji: ograničenje na koje se banke pozivaju vrijedi samo kod povreda manjeg značaja, a ovdje se, s obzirom na broj sklopljenih ugovora, štiti i javni interes.
Što učiniti
- Pronađite ugovor o kreditu, anekse i opće uvjete, te dokaz da je naknada plaćena – izvadak, potvrdu banke ili otplatni plan.
- Ako dokumentaciju nemate, zatražite je od banke pisano i zadržite potvrdu. Banka je dužna izdati presliku ugovora i prometa po kreditu.
- Provjerite kako je naknada opisana. Postotak bez ijednog konkretnog troška, ili upućivanje na „tarifu“ i „akte banke“, upravo su ono na čemu sudovi utvrđuju ništetnost.
- Uputite pisani zahtjev banci za povrat naknade sa zateznim kamatama od dana plaćanja. Ako ga banka odbije ili ne odgovori, preostaje tužba.
Ishod uvijek ovisi o sadržaju konkretnog ugovora, pa je uputno da ga prije podnošenja zahtjeva pregleda odvjetnik. Vrijedi provjeriti i stare kredite drugih članova obitelji – pravo pripada osobi koja je naknadu platila.
Ako ste imali ili još otplaćujete kredit u švicarskim francima, naš ured može pregledati vaš ugovor, izračunati iznos ulazne i izlazne naknade sa zateznim kamatama te pripremiti zahtjev banci i tužbu, uz zastupanje u postupku.